Šta da se radi
Biranje Valjevu novog gradonačelnika
Redakcija
|
|
Živko S. Gavrilović
Zaboravljeni predsednik Valjevske opštine
U popisu nekadašnjih valjevskih opštinskih predsednika, koji
smo objavili u prošlom broju Revije, nedostajao je Živko S. Gavrilović. Nema ga
ni u našoj knjizi „Valjevska opština 1839-2003”. Razlog je jednostavan – nismo onda znali da
se i on u svoje vreme nalazio na toj dužnosti. Listajući ovoga maja službene
„Srpske novine” iz 1878. godine naišli smo na podatak koji omogućuje da
ispravimo učinjenu omašku.
Ekonomsko odeljenje
Ministarstva vojnog izjavilo je u „Srpskim novinama” od 21. januara 1878.
„javnu blagodarnost” darodavcima iz Valjeva koji su, kad je proklamacijom kralja
Milana objavljen rat Turskoj, svojim novčanim prilozima omogućili Valjevskoj opštini
da nabavi 425 oka rakije i pošalje ih vojnicima Valjevske brigade prve klase. U
samom vrhu liste tih dobročinitelja nalazio se – Živko S. Gavrilović, opštinski
predsednik. Dao je 40 groša, koliko i okružni načelnik i predsednik Okružnog
suda.
Polazeći od te činjenice,
ustanovili smo da je Živko S. Gavrilović rođen oko 1837. godine u azbukovačkom
zaseoku Berlovine, nedaleko od Ljubovije. Sa obzirom na to da je poreklom iz
nekadašnje Sokolske nahije, uz njegovo ime je ponekad upisivana i odrednica
Sokoljanin. Docnije su ga u Valjevu zvali Dobra.
Najraniji nama
poznati pomen o Živku S. Gavriloviću je iz 1857. godine, tada se kao terzijski
kalfa u Valjevu pretplatio na knjigu Milovana Vidakovića „Ljubomir u
Jelesijumu”. Na ime ovoga Gavrilovića nailazi se i u docnijim popisima
prenumeranata. A 1867. on je sa svojim zemljakom i trgovačkim ortakom Filipom
Vasićem prikupljao pretplatu na jedno izdanje.
Kad je 1862.
popisivano valjevsko stanovništvo, Živko nije raspolagao nikakvim imanjem a od
sitničarske radnje imao je sedam talira mesečnog prihoda i po tome bio
razvrstan u veoma nisku drugu klasu. Preokret u njegovom ekonomskim i društvenom
položaju nastao je, po svemu sudeći, ženidbom sa Jelenom-Jelkom Gođevac, ćerkom
moćnog valjevskog trgovca Ranka Gođevca. Venčali su se 14. januara 1868.
godine.
Sasvim je, zasad
bar, nejasno koliko je dugo Živko S. Gavrilović predsednikovao u Valjevskoj opštini.
Izgleda da mu je prethodnik bio Kosta Popović, a prvi među sledbenicima (izbran
na samom kraju 1877. ili početkom 1878. godine) Kasijan A. Stojšić, oba
trgovci. Živko je izvesnih političkih ambicija imao i docnije. Kandidovao se,
17. septembra 1887. godine, za poslanika valjevske varoši u Narodnoj skupštini
ali jedobio svega jedan glas (uostalom, onda su takvu sudbinu doživela još dva
poslanička kandidata – Vladimir Tadić i Svetozar Popović). Iz 1890. godine je
podatak o tome da je bio član Sloge valjevskih radenika.
Gavrilović i njegov
ortak Filip Vasić zaglibili su se tih godina u prilične dužničke nevolje, za
13. oktobar 1878. bila je, šta više, zakazana prodaja njihovog celokupnog
pokretnog i nepokretnog imanja ali su oni pre toga nekako uspeli da se naravnjaju
sa svojim poveriocima.
Zajednički Vasićev
i Gavrilovićev dućan nalazio se u Knez Miloševij ulici, sa leve strane idući od
„Granda”, nedaleko od njenoga početka (ispred kafane „Hajduk Veljko”). Svedočeći
o tome, Radovan M. Drašković je zapisao da su deca Živka S. Gavrilovića:
Dragutin zvani Gile, beogradski trgovac, Milivoje, beogradski kafedžija (držao
je kafanu Kod znaka pitanja), farmaceut Rada i Persa, udata za uglednog
advokata Milivoja Savića.
Ne znamo kad je
umro Živko S. Gavrilović.
Zdravko Ranković
Čekajući
šezdesetog
Valjevo je do sada imalo 59 svojih opštinskih predsednika, biranih na tu
dužnost počev od 1839. godine. Na narednim izborima će u tu oduvek privlačnu stolicu zasesti šezdeseti valjevski gradonačelnik.
Razume se, ukoliko se ne dogodi da Valjevci izaberu nekoga ko je taj posao već
radio.